Klavir

Klavir instrument je s tipkama koji proizvodi ton udarom batića, koji je povezan s tipkom, u žicu.

Standardni opseg mu je od tona A u subkontri (2A) do tona C u petoj oktavi (c5), no neki modeli marke Bösendorfer mogu proizvoditi i dublje tonove. Literatura se piše u dva crtovlja , gornje svira desna ruka i piše se uglavnom u violinskom ključu, donje crtovlje svira lijeva ruka i piše se većinom u bas ključu . Izvođač na klaviru se zove pijanist. Zbog svojih velikih tehničkih i muzičkih mogućnosti je jedan od instrumenata s vrlo bogatom glazbenom literaturom.

Klavir se razvio iz čembala, klavikorda i drugih srodnih instrumenata s tipkama. Opće prihvaćeno mišljenje je da je klavir izumio Bartolomeo Cristofori 1698.[nedostaje izvor], tako što je upotrijebio mehanizam s batićima koji udaraju o žicu, umjesto do tada korštenih mehanizama u instrumentima s tipkama. Na taj način je postigao da jačina tona ovisi o jačini udara prsta na tipku. Zato su se ti prvi klaviri nazivali piano e forte (tal. tiho i glasno). Piano e forte je prvi počeo graditi Gottfried Silbermann, njemački graditelj orgulja i instrumenata s tipkama. Njegovi učenici su te klavire nastavili proizvoditi i usavršaviti u Engleskoj i Beču te su mehanizmi nastali tamo dobili svoja imena po tim pojmovima. Građenje klavira s tzv. bečkom mehanikom je bilo najmasovnije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, ali tijekom prošlog stoljeća potisnuli su ih klaviri s tzv. engleskom mehanikom, te se takvi grade i danas.